Oni su rekli NE PODJELAMA?

Kao sto i znamo Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj zive razigrani,raspjevani i puni zdravog humora ljudi,to je zemlja u kojoj uvijek mozete da sretnete raspjevane,nasmjesene i spremne za zbijanje sale ljude. Tesko da ima neka jos zemlja koja je i pored toliko muke tako pozitivna i raspjevana. Moramo priznati da je to zemlja u kojoj u svakom slucaju morate uzivati,jer vas jednostavno ljudi na to navode,pjesmom,igrom,a i dobrom hranom tog podrucja.

Znamo svi da je ta zemlja puno propatila,necemo ovdje da pricamo o ovim ili onim narodima,pricamo dakle o cjelini,o Hrvatima,Muslimanima,Srbima svi oni su jednako mnogo propatili i sigurno ni jednoj strani nije lako,ali i dalje se smije. Taj duh zemlji,ta kultura,folklor,sve to cini jednu zemlju,a Bosna i Hercegovina sigurno nije dozvolila da se i pored teskih vremena to izgubi,ako malo dublje zagrebete vidjecete da ta zemlja i dalje ima svoju dusu i pored okolnosti u kojoj zivi narod. Nekako ovako sa strane primjetio sam kako je ipak taj neki dio ipak i dalje slozan i dalje imaju snage da kazu i da se bore za ono sto zele. Apsurd je ako se zemlja kao Bosna i Hercegovina i dalje treba da gleda kroz rat,kroz mrznju i podjelu,mislim da taj nacin posmatranje te zemlje nije nacin na koji treba da se posmatra. Ako bi zanemarili rat,mrznju koja se stalno potencira,ako bi zanemarili i stavili sa strane vidili bi jednu Bosnu i Hercegovinu koja ipak ima ljude pune ljubavim,zelje za boljim,zelje da se vise ta mrznja "ispere" i ugusi. Zanemarujuci politicare,medije i zatupljene ljude upravo sa ove dvije strane dozivicemo jednu zemlju koja ima dusu i nadu za bolje,nadu da se nece decenijama i dalje potencirati da je bio rat i da se ne moze zivjeti u skladu uz humor,pjesmu i tu dusu koje definitivno ima jos i zivi.

Kada sam prvi put cuo pjesmu od poznatog Tuzlanskog repera Frenkia "Pismo Milanu",kada sam je cuo mislio sam da ce ta pjesma lose proci,da ce se probuditi sve tri strane i pocete raspravljati,poceti se klati tastaturama i unistiti taj jedan pokusaj da se otvore oci svim narodima u toj zemlji. Saslusao sam pjesmu,iskreno najezio se i rekao da to je upravo to,to je ta istina koja treba da dopre ljudima do mozgova. Mene je dotakla ta pjesma,natjerala da razmislim i onda usao opet nakon par dana da vidim kakve su reakcije ljudi na tu pjesmu,da vidim komentare i da vidim na kojoj smo razini u tom trenutku,kakvo je to nase razmisljanje. Opet citajuci sam se iznenadio,opet sam se "prevario",ljudi su to na moje cudjenje lijepo prihvatili,podrzali taj vid obracanja jedne osobe koja zasigurno ima uticaja na omladinu koja ga slusa. Naravno nije svaki komentar bio pozitivan,ali shvatio sam da ljudi koji su vec sve to prosli,koji su bili dio svega toga,ljudi koji su najvise propatili u tom periodu,da su upravo oni ovo podrzali i dali pozitivan komentar. Ona druga strana koja je ovu pjesmu vidila kao priliku da se dokaze,da iskaze svoje ograniceno razmisljanje,ona se nekako utopila i nije uspjela da ispliva i dokaze se,ali isto tako zabrinjavajuce je to bilo sto su najcesce oni sa negativnim komentarom bila djeca,djeca koja nisu ni dokucili to vrijeme,te teske godine. Ne znam da li je moguce mozgu,razmisljanju jednog djeteta do 15godina staviti do znanja da ta mrznja,to nepostovanja drugog ne vodi nikud,da to,upravo to vodi samo jos vecem bolu i mrznji. Kako nekome ko jos nije ni poceo da zivi neki zivot objasniti da je taj put kojim on ide upravo put koji je kriv i krvav,da li ocekivati da ce kada malo odraste promjeniti svoje razmisljanje i priznati kako i ona druga strana ima nesta lijepo u sebi. Ali opet ta nada koja je u meni se probudila nako citanja komentara i slusanja pjesme nije se izgubila,vec je ojacala i natjerala me da kazem sebi kako ce izgleda ipak jednog dana ipak manjnu ciniti ljudi koji pokusavaju da uniste tu dusu zemlje. Upravo nakon sto su poceli ovi protesti u Bosni i Hercegovini shvatio sam da ipak ta zemlja ima nade i da nije tako podjeljena kako nam mediji i politicari zele da docaraju,da je ipak ta zemlja,mozda ne tako glasno,ali zasigurno je uspjela da preraste tu mrznu i podjelu i da su ljudi spremni da zajedno rame uz rame se bore protiv nepravde i dugogodisnje torture od strane politicara i medija.

Bosna i Hercegocina sigurno ima snage,odnosno njeni razumni gradjani,sigurno imaju snage da kazu razumno "DOSTA" i da krenu zajednicki nekim boljim,ljepsim putem. Pa tako da ta solitarnost i jedinstvenost koja nam je nezamisliva trenutno,da nam bude pouka i da se ugledamo na to svi iz okruzenja i krenemo istim stopama,a mislim da se probudilo nesta sada vec vece,nesta sto se moze nazvati "BALKANSKA DUSA",mislim da imamo snage da kazemo dosta vise ubijanja nasih mozgova,nase slobode da mislimo kako mi zelimo,da dokazemo kako nismo vise lutke koje igraju kako im se svira,vec da smo dovoljno snazni da kazemo zajedno sa tim ljudima DOSTA za sve ove godine koje ste nas gazili i prikazivali kao monstrume koji ne mogu da zive u slozi i vole ljude drugog imena ili boje. Mi imamo dusu,problem je u vama dragi "glavari",vi imate dusu samo za kapital i psihicko iscrpljivanje naroda.

Ovdje cu vam ostaviti i link od pjesme Frenkie-PIsmo MIlanu www.youtube.com/watch?v=vaqieh39V-A